FAQ
Most frequent questions and answers
Mentalno zdravlje je sastavni dio našeg cjelokupnog zdravlja. Zdrava osoba je ona koja je kompetentna u obavljanju onog što društvo od njega/nje očekuje, netko tko se može družiti s ljudima oko sebe na adekvatan način i netko tko može funkcionirati bez obzira na unutarnja događanja i teškoće s kojima se susreće. Zdrava osoba pronašla je ravnotežu unutar sebe, kao i s onima koji ga/ju okružuju.
Institucija je svaki oblik smještajne skrbi u kojoj su njezini stanovnici (korisnici) izolirani od šire zajednici i/ili prisiljeni na zajednički život; korisnici nemaju dovoljnu kontrolu nad svojim životima i odlukama koje na njih utječu; zahtjevi same organizacije često imaju prednost nad pojedinačnim potrebama korisnika (definicija Ad Hoc ekspertne grupe, izvor Common European Guidelines on the Transition from Institutional to Community-Based Care)
Stigmatizacija osoba s teškoćama mentalnog zdravlja definirana je kao negativno označavanje, marginalizacija i izbjegavanje upravo zato što imaju psihičku bolest. Danas stigma ima negativno
značenje i predstavlja znak srama i diskreditacije neke osobe. Stigmatizacija ima negativne učinke na pojedinca s teškoćama mentalnog zdravlja, na članove njegove obitelji, kao i na psihijatriju kao profesiju i cijelu zajednicu. Stigmatizacija slabi njegove žrtve, povećava osjećaj otuđenosti što negativno utječe na tijek oporavka.
Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se jednoj ili više osoba tijekom 24 sata dnevno, uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe, u stanu ili izvan stana, osiguravaju osnovne životne potrebe te socijalne, radne, kulturne, obrazovne, rekreacijske i druge potrebe. Ima li nešto posebno u vezi stanovanja? Jednostavan odgovor je “da”. Ako socijalno uključivanje znači podrška svim osobama, bez obzira na njihove razlike ili nestašice u životu, s osjećajem da su na ovom svijetu kod kuće i pronalaze osjećaj pripadnosti u lokalnoj zajednici, onda je najvažnije mjesto gdje se netko može osjećati kao kod kuće – kod kuće. Zakon o socijalnoj skrbi definira organizirano stanovanje kao “jednu ili više osoba koje žive zajedno, ali ne više od pet osoba, 24 sata dnevno, uz organiziranu i stalnu ili honorarnu pomoć stručnjaka ili bilo koje druge osobe koja ih osigurava osnovne životne potrebe, kao i socijalne, radne, kulturne, rekreativne i druge potrebe.” Kvalitetan, pristupačan, siguran i prikladan smještaj jedan je od temelja zadovoljstva, a osobe s teškoćama mentalnog zdravlja se u tom smislu ne razlikuju od drugih ljudi. U stvari, napor uložen u rehabilitaciju osuđen je na neuspjeh ako nije moguće osigurati i adekvatno stanovanje i podršku. Samo smanjenje simptoma mentalnih teškoća nije dovoljno. Osoba je cjelina. Baš kao što osoba u invalidskim kolicima treba rampu za ulazak u zgradu, osoba s teškoćama mentalnog zdravlja treba promjene u okruženju koje će podržati individualno funkcioniranje. Na taj način, osoba preuzima ulogu stanara, domaćina, susjeda, člana lokalne zajednice, koji zajedno s osobljem u podršci postiže zadane ciljeve usmjerene na individualni uspjeh i stabilnost u svom domu ili unutar programa organiziranog stanovanja.
Predrasude su čvrsto ukorijenjen, negativan i unaprijed određen stav utemeljen na neadekvatnom znanju o temi koja je stečena tijekom života, odgojem ili negativnim iskustvima. Predrasude nisu česte samo prema osobama s duševnim bolestima. Rasne, nacionalne i seksualne predrasude također su vrlo česte. Predrasuda je stav ili uvjerenje koji određenu osobu stavlja u nepoželjan položaj. Uvijek sadrže negativan i neprijateljski stav prema objektu. Predrasude su vrlo otporne na promjene jer ljudi ne razmišljaju o činjenici da su
nepravedni samo zato što imaju neutemeljene stavove i povezana ponašanja. Rezultati predrasuda mogu se vidjeti u našim postupcima, a to se naziva diskriminacijom.
Osobe s psihosocijalnim teškoćama mogu voditi život u kojem duševna bolest nije odlučujući čimbenik u njihovim životima. Oporavak znači više od “bavljenja” bolešću i njezinim posljedicama ili “zadržavanjem” osoba s teškoćama mentalnog zdravlja unutar lokalne zajednice. Uloga osoblja također je pružanje nade, potpore, obrazovanja i partnerstva korisniku (osobi s psihosocijalnim teškoćama u organiziranom stanovanju) jer oni prolaze kroz svoje izazove i bave se povezanim društvenim posljedicama. Podrška ljudima tijekom procesa oporavka je jedan od najvažnijih zadataka tima. Kada govorimo o oporavku, osobe s teškoćama mentalnog zdravlja žele povratiti: – nadu – dostojanstvo – motivaciju – samopouzdanje – značenje – neovisnost – građanski status. Stoga je važno da članovi tima daju nadu da osoba može: – biti dobro i ostati dobro tijekom dužeg vremenskog razdoblja – ostvariti postavljene ciljeve – voditi sretan i ispunjen život. Osoblje u direktnoj podršci radi s ljudima i pruža im potporu kako bi postigli maksimalnu neovisnost u mnogim aspektima života uključujući svakodnevni život, rukovanje novcem i aktivno sudjelovanje u lokalnoj zajednici. Članovi tima također podržavaju korisnike u samostalnijem načinu života – doživljavaju ih kao subjekte vlastitog procesa oporavka.
Čest rezultat stigme je diskriminacija, koja predstavlja snažno kršenje osnovnih ljudskih prava. Osobe s duševnim smetnjama često se neopravdano percipiraju kao opasne, nesposobne i neodgovorne, što dovodi do njihovog otuđenja, beskućništva i gospodarskog pada. To uvelike smanjuje mogućnost normalnog života, rada, liječenja, oporavka i povratka u društvenu zajednicu. Zbog diskriminacije, osobe s teškoćama mentalnog zdravlja često su društveno izolirane i otuđene, zbog čega se osjećaju neshvaćenima. Srećom, određeni pokazatelji govore o opadanju diskriminacije u nekim društvima. Također, mediji često povezuju duševne bolesti s tendencijom počinjenja kaznenih djela, iako je poznato da ne postoji izravna veza između njih. Jednostavno rečeno, diskriminacija je nedopustivo i neopravdano razlučivanje osoba na temelju obilježja navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije; npr. rasna ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, religija, bolest itd.
Susret pruža usluge organiziranog stanovanja u zajednici (izvaninstitucionalna skrb) uz podršku kako bi osobe s teškoćama mentalnog zdravlja uspješno živjele i oporavljale se u lokalnoj zajednici. Vjerujemo da svaka osoba, bez obzira na invaliditet, ima pravo na život u zajednici.
U svom radu koristimo CARe metodu (sveobuhvatan pristup rehabilitaciji). Svako ljudsko biće ima svoje mogućnosti i poteškoće. Svi imamo snage i slabosti, sposobnosti i ranjivosti. U procesu oporavka pomažemo ljudima da ponovno otkriju sebe i svoje mjesto u svijetu nakon traumatskih iskustava kroz koja su prošli. Pomažemo im u obnavljanju snage i povratku statusa građanina. Vjerujemo da društvo pripada svima.
Rad udruge Susret temelji se na Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, posebno na članku 19. – Živjeti samostalno i biti uključen u zajednicu.
Naša podrška usmjerena je na individualne potrebe osobe kako bi mogla uspješno živjeti integrirana u lokalnoj zajednici. Zaposlenici Susreta pružaju podršku osobama tijekom procesa oporavka za donošenje vlasititih odluka i kreiraju mogućnosti za nova iskustva. Također podržavamo osobe u uključivanju u svrsishodne aktivnosti (zapošljavanje, sport, obrazovanje).
Tim obuhvaća socijalnog pedagoga, psihologa, radno-okupacijske terapeute, te socijalnog radnika.
Ljudi koje podržava udruga Susret žive poput većine Zagrepčana, u namještenim stanovima. Imaju vlastite stvari i slobode u donošenju odluka o svojem životu.
Nema ograničenja u komunikaciji. Na osobi u podršci i osobi koju se podržava u stambenoj zajednici je da odluče kako će komunicirati.
Za sada na području Grada Zagreba.
Udruga Susret je osnovana 2006. I od tada pružamo usluge organiziranog stanovanja u zajednici za osobe s teškoćama mentalnog zdravlje.